1. studenog 2011-a

Svetkujmo blagdan u čast Svih Svetih.
Njihovu se blagdanu raduju anđeli i zajedno s njima slave Sina Božjega.(Misal)
Poslušajmo jednu od vječnih istina.
„Gospodnja je zemlja i sve na njoj,
   svijet i svi koji na njemu žive.
On ga na morima utemelji
   i na rijekama učvrsti.

 Tko će uzići na Goru Gospodnju,
   tko će stajati na svetom mjestu njegovu?
Onaj u koga su ruke nedužne i srce čisto:
  duša mu se ne predaje ispraznosti.

On blagoslov prima od Gospodina
 i nagradu od Boga, Spasitelja svoga.“(Ps 24)

Psalmista krasno govori, kome pripada ovaj stvoreni svijet.
Božji život očito je ponuđen svim ljudima, a imat će ga samo oni u koga su ruke nedužne i srce čisto.

• Takav uzlazi na Goru Gospodnju i prima blagoslov od Gospodina.
• Radost je započela i već smo sada na putu prema Bogu.
• Krist nam je omogućio upoznati Božji život koji je prisutan u srcima vjernika.
• On je s nama u sve dane do svršetka svijeta.

I Bog zaista stanuje među ljudima, upravo sada, jer Sveta Misa je nebo na zemlji.
Možda nikad kao danas naša liturgija sudjeluje u nebeskoj liturgiji.
„U zemaljskoj liturgiji predokusom uzimamo udjela u nebeskoj liturgiji koja se slavi u gradu Jeruzalemu, kamo kao putnici težimo, gdje Krist kao službenik svetišta i pravoga šatora sjedi zdesna Bogu svom, sa svom  nebeskom vojskom pjevamo Gospodinu pjesmu slave…“ (Katekizam 1090)
„ U zajedništvu s njima i zemaljska Crkva u vjeri i u kušnji pjeva te svečane pjesme….“  (  br. 2642)
Naša vjera u Krista je nada u Život, život vječni.
Mi vjerujemo u Boga, Oca svemogućega,
Stvoritelja neba i zemlje,
Svega vidljivoga i nevidljivoga.

Trideset prva nedjelja kroz godinu 2011-a

U  povijesti Izabranog Božjeg Naroda od Abrahama do Isusa Krista, ima prekrasnih biblijskih likova koji su dali svoj divan doprinos u pripremi za dolazak Spasitelja.

• Istaknimo  praočeve  naše vjere: Abrahama, Izaka, Jakova te Mojsija koji je središnji lik  Staroga Saveza.
• Prevažnu su ulogu imali i neki Suci po povratku iz Egipta u obećanu zemlju Kanan, zemlju praoca Abrahama.
• Prekrasnu su ulogu imali i neki kraljevi poput Davida koji piše prekrasne Psalme (150) i Salamona koji uzvisi dostojanstvo svoga kraljevstva, kakvog nadaleko ne bijaše.
• Bilo je tu i prekrasnih svećenika iz Levijeva plemena koji su kao svećenici prinosili Bogu razne žrtve.

Ali, bilo je i kraljeva i svećenika na kraljevskom dvoru koji nisu bili dostojni svoje službe.

• Našao je Bog načina prenijeti svoju Riječ narodu preko svoji glasnika Proroka.
• Nije ih mali broj. Biblija ističe najzaslužnije: četiri velika i dvanaest malih Proroka.

Ovi Božji glasnici nisu bili svećenici, ali su upućivali oštre kritike nedostojnim svećenicima i još nedostojnijim kraljevima.
Čujemo danas glas proroka Malahije:
„A sad vas opominjem, svećenici! Ako ne budete poslušali, ako ne budete srcu uzeli da proslavite Ime moje – govori Gospodin – kletvu ću na vas svaliti. Vi ste s puta zašli, učinili ste da se mnogi o Zakon spotiču, raskinuli ste Savez Levijev  - govori Gospodin. Zato učinih da vas preziru i ponižavaju svi narodi jer se putova mojih vi držali niste, nego ste bili pristrani primjenjujuć Zakon. Nemamo li svi jednoga Oca?
Nije li nas jedan Bog stvorio?“

• Kako li je tek bio oštar posljednji prorok Staroga Zavjeta Ivan Krstitelj kad kaže: „Pripravite put Gospodinu, obratite se, približilo se Kraljevstvo Božje.
• Kako li je to  bilo teško  čuti i duhovnoj i svjetovnoj vlasti?
• Koje li će sve privilegije izgubiti s dolaskom Krista i Božjeg Kraljevstva?

Bio je to snažan uragan Božjeg Duha.

• Nastupio je novi Božji svijet, u kojem Bog i Isus Krist uspostavljaju nove odnose među ljudima.
• Svi su ljudi braća. Temeljni zakon tih novih odnosa je ZAKON LJUBAVI.
• Sijeku se glave svim Apostolima, na tisuće kršćana biva ubijeno na teritoriju Rimskog carstva za Novu civilizaciju ljubavi.

Taj uragan Duha Božjega  srušio je snažni bezbožni robovlasnički poredak.  
Te Pavao piše: „Nema više rob-slobodnjak, nema više Grk-Židov.“
A novi svjedoci Evanđelja, piše Pavao Solunjanima moraju imati sljedeća obilježja:
„Biti malen, strpljiv, pozoran, davati se poput majke danju i noću, u radu i odmoru…“
To su osobine koje bi trebale resiti svjedoka evanđelja i svakog kršćanina.

Vatikan, 20. listopad 2011.

Poruka Pape Benedikta XVI. za Svjetski misijski dan 2011.

"Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas" (Iv 20, 21)

Dvadeset i deveta nedjelja kroz godinu 2011. – a

 Odmah na početku svoga pisma Solunjanima koji žive među poganima Pavao podsjeća da su vjera, nada i ljubav znak Božje nazočnosti, istinski navještaj Isusa Krista i djelotvorno očitovanje Duha (Misal)

• Postavlja se pitanje, kako živjeti svoje vrijeme?
• Je li moguće ostati po strani usred mnoštva događaja?
• Smije li kršćanin biti postrani?
• Smije li kršćanin sudjelovati  u  događajima ovoga svijeta i smije li ne sudjelovati u događajima ovoga svijeta.
• Moramo postaviti i pitanje odgovornosti za zajednicu?

Ako se kršćanin neće baviti zajednicom onda  će se zajednica baviti kršćaninom.
Nije moguće ostati po strani.
Suvremeni život je bogat i raznolik, šaren i u sebi duboko oprečan.
Često čujemo razne izjave u  kojima je na srcu opće dobro zajednice (društva) i svaki tvrdi da je njegova  izjava ili program najbolji i najviše služi zajednici. .

• Svi se zalažu za blagostanje, ali mi praktično imamo veliko šarenilo.
• Svi se zaklinju u demokraciju, što praktično znači maksimalno sudjelovanje naroda u svemu što se njega i zajednice tiče.

A rezultat je takav, da narod najčešće ne sudjeluje ni u fasadi.
Neću dublje ulaziti u ovo područje, jer to mi nije cilj, nego istaknuti kako se kršćani moraju truditi živjeti sadašnji trenutak u potpunosti.

• Moraju pažljivo gledati što sadašnji trenutak donosi, najavljuje  i zahtijeva.
• Kršćanin mora živjeti današnji dan sjedinjen s jučerašnjim i sutrašnjim, paziti da nas prošlost ne zarobi, ne pokušavati nagađati kakva će biti budućnost, jer bismo mogli izgubiti sve što imamo.
• Možemo izgubiti i sadašnjost koju ne poznajemo dovoljno i tratimo, i budućnost nad kojom nemamo nikakve vlasti.

Vrijeme sjetve nije vrijeme žetve.
Kršćani bi u izgradnji svijeta i društva trebali vjernički prilaziti imajući u vidu da je u konačnici Bog gospodar povijesti.
Treba prepoznavati njegove znakove vremena.
I ne smije se biti pasivan, da se ne može ništa ili vrlo malo učiniti.