Duhovna obnova za Mali župni zbor 15. 11. 2011.

 Došli smo u crkvu na Svetu Misu.
Što sve vidite? Slike, kipove, klupe, žrtvenik, ljude…
Da li vidite milione raznih slika u zraku?
Odgovorit ćete ne!
Ja ću reći da!
Ako donesem ovdje TV prijemnik uhvatit ću u ovom zraku milione zvukova i slika. 
Tako je i s Bogom. Mi vjerujemo da on ovdje stanuje. Treba otvoriti prijemnike svoje duše, treba  otvoriti jedra svoje jedrilice i uživati u prekrasnoj blizini Boga u najljepšim mogućim tonovima i bojama kao da samo u nebu.
Eto, vidite zašto smo mi danas tu.
Ići na sv.Misu znači ići u nebo.

• Nebo je mjesto gdje stojimo pred sudom, gdje se vidimo u jasnom jutarnjem svjetlu vječnog dana i gdje pravedni Sudac čita naša djela iz knjige života. Naša djela idu s nama kada idemo na nebo. Naša djela idu s nama kada idemo na Sv.Misu.
• Ići na Sv. Misu znači obnoviti naš savez s Bogom, kao na svadbenoj gozbi, jer Misa je svadbena večera Jaganjčeva.
• Ići na Sv. Misu znači primiti puninu milosti, sam život Trojstva. Nijedna sila na nebu ili zemlji ne može nam dati više od onoga što primimo u Sv. Misi, jer u sebe primamo Boga.

U Sv. Misi nam Bog daje svoj život.
Moramo ići na Sv. Misu očima i ušima, umom i srcem otvorenima za istinu koja je pred nama, istinu koja se uzdiže poput tamjana.
Božji život je dar koji moramo primiti dolično i sa zahvalnosti. On nam daje milost kao što nam je dao vatru i svjetlost. Vatra i svjetlost, kada se zloupotrebljavaju, mogu nas opeći i oslijepiti.

• Električna energija svijetl,i ali i ubija.
• Vatra grije, ali i spaljuje.
• Što može samo jedna upaljena  svijeća u mraku?  Više nego tisuće drugih koje stoje u kutiji.

Na svakoj Sv. Misi Bog obnavlja svoj savez sa svakim od nas, stavljajući pred nas život i smrt, blagoslov i prokletstvo. Moramo za sebe izabrati blagoslov i odbaciti prokletstvo, a to  moramo činiti od samog početka.
I vi ste pod zakletvom.

Duhovna obnova za Veliki crkveni  zbor 14. 11. 2011.

Dragi moji Pjevači velikog crkvenog zbora,
Ništa nam nije tako poznato, od svega što vjerujemo i slavimo, kao Sv. Misa.

• Sa svojim vječnim molitvama i  pjesmama, Sv. Misa je nešto poput našeg doma gdje se lijepo osjećamo. 
• Ali većina prisutnih gotovo cijeloga života neće zamijetiti silnu nadnaravnu dramu kojoj pristupaju svake nedjelje.

Papa Ivan Pavao II. nazvao je Sv. Misu „nebom na zemlji“, objasnivši da „liturgiju koju slavimo na zemlji otajstveno sudjeluje u nebeskoj liturgiji“.
Sveta Misa nam je nešto blisko i drago.

• Ključ za razumijevanje Sv. Mise nalazi se  u knjizi Otkrivenja.
• A knjigu Otkrivenja kršćani doista mogu shvatiti samo razumijevanjem Sv. Mise.
• Budemo li htjeli i znali razumijevati Sv. Misu, naći ćemo ključ za razumijevanje Knjige Otkrivenja.

A nakon toga: gle, vrata otvorena na nebu.

• A ta vrata se otvaraju na svakoj našoj Sv. Misi.
• I mi doista odlazimo u nebo kod svake Sv. Mise.
• I gle, nebo je na zemlji.

To nije moja istina,  nego istina Crkve.
Dakle više se od Sv. Mise ne može dobiti, jer nečega više od neba nema, iako to  možda očekujemo.
Uvijek mi se sledi krv u žilama kada čujem pjesmu koju nekada zbor zapjeva: „Na Gozbu Kralja Jaganjca.“
Kao da sam u nebu i imam novo srce.
II vatikanski sabor u Konstituciji o svetoj liturgiji kaže:
„ U zemaljskoj liturgiji predokusom imamo udjela u onoj nebeskoj, koja se slavi u svetom gradu Jeruzalemu, kamo kao putnici težimo. Gdje zdesna Bogu sjedi Krist, služitelj svetišta i pravoga šatora; sa svim četama nebeske vojske pjevamo Gospodinu pjesan slave; štujući spomen svih svetih, nadamo se udioništvu u društvu s njima; iščekujemo Spasitelja Gospodina našega Isusa Krista, dok se ne pojavi on sam, život naš, te se i mi s njime pojavimo u slavi.“
Iz ovoga vidimo da je to nebo, da je to Sveta Misa, da je to Knjiga Otkrivenja.

• U Sv. Misi, i vi i ja, imamo nebo na zemlji.
• Ta stvarnost je zapanjujuća.
• To je naše iskustvo kao otkrivenje.

Dakle, Euharistija ponovo uprisutnjuje žrtvu Isusa Krista.
Novi zavjet i prva kršćanska vremena potvrđuju da biti kršćanin znači ići na Sv. Misu.

Dvadesetosma nedjelja kroz godinu 2011- a

Vječnu težnju za srećom čovjek bi trebao postići u Božjem kraljevstvu.
Prema poruci biblijski čitanja dvadeset osme nedjelje kroz godinu, svi su pozvani i trebali bi postići sreću u Bogu.

• No, neki odbijaju. I to je njihova nesreća.

Prorok Izaija govori o Bogu,  koji sprema gozbu koja će zauvijek utažiti čovjekovu glad za kruhom, nadom i srećom.
I apostol Pavao ističe kako je Krist za čovjeka sve.
A, Krist, u današnjem Matejevom evanđelju kaže:

• da čovjeku nije dobro oglušiti se Božjem pozivu.
• Ulazak u Kraljevstvo Božje nije pravo čovjeka nego milost Božja. (Mt 22)

A sada evo  Pavlove tvrdnje:
 „ Otac Gospodina našega Isusa Krista prosvijetlio nam oči srca da upoznamo koje li nade u pozivu našemu!“ ( Ef 1, 17-18)

• Iz onoga što smo naviknuti čuti, Evanđelja govore kako se Isus očituje kao navjestitelj Kraljevstva Božjega.
• To je središnji događaj njegove poruke. To je jedna čudesna stvarnost. I ona je konačna, definitivna, jer „ispunilo se vrijeme“.

Započinje svršetak (eshaton).
Bog definitivno po Isusu zahvaća u ljudsku povijest.
Veoma je bitno istaknuti da je Kraljevstvo Božje dar za sve.
A, Isus naglašava: 
Krajevstvo Božje pripada onima koji su svjesni svoje nedostatnosti, koji ustvari Boga trebaju.
Koji se osjećaju bolesni i trebaju liječnika, koji se osjećaju grešnim i izgubljenim, a trebaju oslobođenje.
To su Isusovi „siromašni“ o kojima on govori u svojim „blaženstvima“.
Zato je Isus i bio okružen onima koji su bili spremni na obraćenje i nutarnju promjenu duha i srca.
To su oni koji su slušali Boga i nisu bili oporba Bogu.
Crkva stoga neprestano naviješta Kraljevstvo Božje kao Božji čin, Očevo djelo, a ona je samo u službi toga djela i ne može ne naviještati.Crkva, kao zajednica Kristovih vjernika, čvrsto  se oslanja na Boga i njegovo djelovanje.
Evo jednog primjera:

8.listopad 2011. duhovna obnova za Župnu zajednicu – adoracija.

Jučer smo slavili  7. listopada Blaženu Djevicu Mariju od krunice.
Taj blagdan odredio je Papa Pio V 1571. u znak zahvalnosti Blaženoj Djevici Mariji što je kršćanska flota pobijedila tursku flotu u glasovitoj bitci kod Lepanta. Turska se više nikada nije oporavila da bi  bila morska sila.

• Cijeli listopad je mjesec molitve, mjesec krunice, mjesec jačanja našeg duha blizinom Duha Božjega.
• Kršćani sve do danas u listopadu, sklapaju svoje ruke i mole.

Okupljeni ovdje 8.listopada 2011, oko Majke Božje, molimo, pjevamo, činimo svoje zavjete palimo vatru i tamjan s kojima častimo ugodnim mirisom  one koje volimo.
Pogledajte ovaj komadić uglja kako je crn, hladan, ali ako ga sad zapalim on će se užariti i prekrasno vrcati.
Ako na ovaj užareni ugalj stavim mali grumenčić tamjana, ugalj će ga zapaliti.
Ovo me podsjeća kako je nad apostole sišao oganj Duha Svetoga i njih zapalio.
Ako dopustimo da nas Duh Sveti obuzme, da nas žar ovog ugljena zapali,  tada se u  nama  događa nešto novo.

• Mi mirišemo.
• Svi nas udišu, svi nas žele.

Ako se ne prepustimo toj vatri, ne događa se ništa, jer mi ostajemo hladni, vatra gori mimo nas.
Čovjek je zaista remek djelo Božje.

• On može biti slika Božja, ako svoju kuću gradi na stijeni, na Evanđelju, na Riječi Božjoj, ako dopusti da njegova djela budu na ugodan miris Bogu.
• Zato dopustimo, neka nas Bog rasvijetli. Neka se u nama rodi želja za mirom i Duh Sveti će ispuniti prostor našeg života u kojem se osjeća ugodan miris cvijeća.

Ispruži svoje ruke Gospodine, u njih odlažemo svoje molitve, a ti iz svojih prospi po nama svoj sveti blagoslov.
Upravi naše ruke i naše korake da okusimo dragost tvoje neizmjerne ljubavi.
Hoćemo i mi biti dio ove Tvoje beskrajne divote.
Iskusili smo bol i trpljenje, želimo iskusiti i beskrajnu radost života, živeći uza te.

• Naše su molitve brojne, naša je ljubav prema tebi  iskazana u mnoštvu boja koje iskre i pale ugodan miris tamjana.
• Hvala ti što si nam omogućio da na mnogo mjesta susretnemo Majku Isusovu koja hoda putovima svijeta. I danas imamo priliku susresti je. Razgovarati s njom. Uživati u njezinoj blizini. Pjevati joj.

Možda i ne primjećujemo koliko smo sretna bića, koliko smo mi tjelesna,  ali i duhovna bića.
Promotrimo svoje ruke…