Dvadeset sedma nedjelja kroz godinu 2011-a

 U  biblijskim čitanjima od dvadeset i sedme nedjelje kroz godinu,  nalazimo vrijednost oko koje Bog brine.
 A to je Božji narod u slici vinograda.
Danas je taj vinograd Crkva..
Biblija neprestano i vidno ističe  Božju skrb za svoje djelo.  
Mnogo je primjera gdje je Bog radostan, ali mnogo je primjera i gdje je razočaran nad svojim djelom.
Evo jednog divnog primjera kojega živopisno islikava prorok Izaija. (Iz 5,1-7)
„Zapjevat ću svojemu dragome pjesmu… koji je imao vinograd na brežuljku rodnome. Okopa ga, iskrči kamenje, posadi ga lozom plemenitom. Posred njega kulu on podiže i u nj tijesak metnu. Nadaše se uroditi grožđem, a on izrodi vinjagu…..“
Što se to desilo?
Izabrani narod odbacio Boga, udaljio se od Boga, isključio se iz spasenja i pada u ropstvo.
Loše stanje, a za što?

• Vinjaga je stanje samodostatnosti.
• Vinjaga je raskid Saveza i oporba Bogu.
• Vinjaga je stanje nevjernosti i pomanjkanje posluha.
• Vinjaga je stanje okrenutih leđa od Boga.
• Vinjaga je stanje izgubljenog spasenja, težak nedostatak vjere.

Ali Krist će doći spasiti grešni Božji narod, to je nada Izaina.
Krist dolazi, Krist je tu, kaže sv. Pavao danas.Poslušajte ga:

Poštovano rodbino i prijatelji pokojnog Perice,
primite moju iskrenu sućut.
Dragi Perica, neka je mir Božji s Tobom.

• Danas već znaš što je sutra i prekosutra, ustvari znaš što je vječnost.
• Sada se više ne moraš bojati budućih dana, sve je postalo sada i vječno.

Isus Krist, znajući za vječno stanje, upozorava da nas nakon smrti čeka sud koji će odlučiti prema onome što smo činili u ovom životu, hoćemo li otići u život vječni ili patnju.
Vjera u Kristove riječi vodi nas do vječnog života.

• Danas se više ne moraš mučiti što nisi sve uspio dovršiti ovdje na zemlji.
• Ili, što je mnogo Tvojih sposobnosti ostalo zakopano i neostvareno, što nisi postigao sve što si želio.
• Možda je mnogo toga i ovdje na zemlji moglo biti drugačije i bolje, ali to je Tvoj život.

Danas je Tvoj i vječni život.
Još za mlađih dana ovu crkvu sam si ožbukao.
Veoma sam dobro poznavao Tvoje kvalitete, ali i Tvoje slabosti.
Prema drugima bio si dobar, ali prema sebi veoma slab.
Danas se događa preobražaj tvoga tijela i duše.
To je za Tebe najveći događaj.

• Onaj koji te je stvorio, on te može i preobraziti. On Ti može omogućiti da živiš vječni život.
• On Ti može omogućiti da sudjeluješ u njegovoj naravi.

Mi živi često se pitamo: kako će se to dogoditi?
: svi će ustati iz groba, a oni koji žive preobrazit će se u trenu.
I ovdje se nameće pitanje:
je  li teško Gospodinu skupiti naše atome i naše čestice, koje sačinjavaju naše tijelo?
Pavao gleda zrno pšenice o kojem Isusu govori, a koje pada na zemlju. Ono istrune.
No, iz onoga što je u tom zrnu život, iz klice, izraste stabljika i novih dvadesetak zrnja.
Tih novih dvadesetak zrnja nisu, kaže Sv. Pavao, skupljeni atomi i čestice onog istrunulog zrna.

• A ipak su to zrna onog istrunulog zrna.
• Ona su njegov oblik, njegov život i njegov okus.
• Ta zrna jesu i nisu drugačija od onog zrna koje je istrunulo.

Tako će biti i s tobom dragi Perica, ali i s nama živima uskoro.

Dvadesetšesta nedjelja kroz godinu 2011. – a

 Slušajući Riječ Božju iz čitanja koja čitamo na dvadeset i šestu nedjelju kroz godinu, možemo zaključiti:
kako je čovjek često ugrožen od samog sebe.

• Teško možemo biti sigurni u svoje sudove, a ipak često sudimo.
• Ljudska pravičnost nije uvijek utemeljena na našem uzoru Isusu Kristu ili našoj savjesti.
• Ono što čovjek misli, to određuje veoma često njegov način života.

Biblija upravo poziva da se usredotočimo na ono što je istinito, pošteno, čisto, ljubazno i hvalevrijedno.  (Filipljanima )

• Istine koje se nalaze u Bibliji izvrstan su sadržaj kojim vlaja ispuniti naš um.
• Istina savjesti koja govori u  čovjeku je Božji glas.

Zanimljiv je fenomen savjesti i čovjekove slobode.
Savjest je nutarnji glas u čovjeku, ali ne njegov vlastiti glas.

• Zanimljivo je da se savjest ne da potkupiti, podmititi.
• Čovjek se ne može nagoditi ili dogovoriti sa svojom savješću.
• To je nešto u njemu što nije on, to je nešto što čovjek sam sebi ne daje i to je zakon koji ga neumoljivo poziva da mu se pokori.
• Taj se nutarnji glas ne da zataškati.
• Čovjek može umiriti ili uvjeriti ljude oko sebe, ali svoju savjest nikada ne može uvjeriti ili pridobiti za svoja uvjerenja ili želje.

Ona uporno govori i ponavlja svoj temeljni zakon: dobro treba činiti, a zlo odbaciti.
Odakle taj zakon u nama?
Odakle taj glas u nama koji nas trajno potiče da činimo dobro i izbjegavamo zlo?
Zar savjest nije najskrovitiji prostor u kojem se susreće čovjek i Bog.?

 20. rujna 2011. - Zadušnica  u župnoj crkvi - ispraćaj na groblje Uzvišenje Sv. Križa.

Draga rodbino i  prijatelji pokojnog Mate!
Ispraćamo čovjeka kojemu ova Župna zajednica zahvaljuje za vjerno i odano zajedništvo.
Pokojni Mato pokušao  je svojim snagama sudjelovati u svemu onom što se  Župnoj zajednici događalo.
Dijelio je s njom radosne, ali i teške trenutke.

• U jednom njegovom životnom trenutku  viša sila pečati  pedeset posto njegove tjelesne snage.
• U svim mojim susretima s njim vidio sam kako osjeća potrebu blizine drugih.
• U očima se vidjelo da traži razumijevanje drugih.
• Unutarnji pokušaji, isijavali su želju za ponovnim ozdravljenjem.

I kada se to odužilo, ponekad se u dušu uvukla i ljutnja, a onda i depresija.
Vjerničko gledanje na život opet ga je vraćalo u život.

• I sam je shvatio da smo na zemlji za kratko vrijeme na proputovanju.
• Polako se i on prilagođavao i spremao na svoj vječni put.

Bolest je zaista posebno stanje čovjeka.
Tada se samo djelomično može računati na pomoć bližnjih, ali se potpuno može osloniti na svoga Stvoritelja.
To je stanje molitve i raspetosti na križ, stanje milosti i samilosti, stanje ljubavi Božje i bližnjih.
Bolesniku zaista treba ljubav.
Jer, biti svjestan da si prije radio,a sada trpiš;
prije si planirao, sad si u nečijem planu;
prije si mislio da sve ovisi o tebi, sada sve ovisi o drugima i Bogu.

• Prije si pomagao, sada sam trebaš pomoć.
• Prije si živio sada umireš.
• Prije si gledao zemlju, a sada je nebo bliže.

Sve se dakle s bolešću mijenja.