Druga nedjelja adventa  2011-b

Druga nedjelja Adventa je nedjelja Ivana Krstitelja, posljednjeg proroka Staroga Zavjeta.
Tko je Ivan Krititelj?

• Evanđelista Luka izvješćuje da je to sin Zaharije i Elizabete.
• On je već od majčine utrobe pun Duha Svetoga.
• Elizabeta i Blažena Djevica  Marija su rođakinje.
• Mnogi su se pitali što će biti od ovoga djeteta?

Do svoga javnog nastupa pred Izraelom, Ivan boravi u pustinji.
A pustinja je škola Duha Svetoga.
I zaista je to prejaka škola, a to potvrđuje i sam Isus kad kaže:
“ Među rođenim od žene nitko nije veći od Ivana.“  
Nije ni čudo što Isus tako tvrdi, jer Ivan provodi svoj život pred „Živim Bogom“.
Imao je božansku naklonost.

• Tako Ivan evanđelista kaže:„Bi čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan“ . Prevedemo li njegovo ime dobit ćemo značenje:“božanska naklonost“.
• Nadalje, Ivan Evanđelista kaže: „On dođe kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo“ (Iv 1,6-7).

Kako je Ivan Krstitelj bio ispunjen Duhom Svetim i predan Božjoj volji, mogao je upućivati i na „tajne Božje“.
To potvrđuje i Sv. Pavao kad kaže: „Duh sve proniče, i dubine Božje... što je u  Bogu, nitko ne zna osim Duha Božjega (1 Kor 2,10-12)
Bio je to prvi čovjek ove planete, Prosvijetljen Duhom Božjim, koji je spoznao „Svjetlo Svijeta“, a da ga prije nikada nije susreo.
Mogao je zato ustvrditi: „Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!“ (Iv 1,29)

• Ovaj čovjek s Duhom Svetim upoznaje „Živoga Boga“.
• On otkriva i mogućnost nove spoznaje Boga, a ona je moguća jedino ako čovjeka vodi Duh Sveti.
• Zato on snažno odašilja poruku da dolazi onaj koji neće samo krstiti vodom nego i Duhom Svetim.

A to je Živi Bog među ljudima, Isus Krist.
Postavlja se pitanje, možemo li mi u svom vremenu vršiti ulogu Ivana Kristelja?

Sarajevo, 29. studeni 2011.
Započela Godina vjere u Vrhbosanskoj nadbiskupiji

Prva nedjelja došašća 2011-b

U nekoliko posljednjih nedjelja kroz godinu provlačio se temeljni stav Crkve -
bdijenje.
A bdijenje je imalo snažan zov:“Dođi kraljevstvo tvoje“

• Starozavjetno isčekivanje Spasitelja traje još od grijeha naših praroditelja pa sve do rođenja Isusa Krista.
• Novozavjetno isčekivanje Drugog dolaska Spasitelja traje u znaku:“Tvoju smrt, Gospodine, naviještamo, tvoje uskrsnuće slavimo, tvoj slavni dolazak isčekujemo“. (Misal)

Ljudska povijest je u znaku Došašća.
Evo što kaže konstitucija II vatikanskog koncila Radost i nada o crkvi u svuremenom svijetu:
„Nepoznato nam je vrjeme dovršenja zemlje i čovječanstva, a ne znamo ni način preobrazbe svemira.
No poučeni smo da Bog sprema novi stan i novu zemlju u kojima će vladati pravednost i gdje će blaženstvo ispuniti i nadvisiti sve želje za mirom što se rađaju u ljudskom srcu.
No isčekivanje nove zemlje nipošto ne smije oslabiti, nego razbuditi u nama brigu za izgradnjom ove zemlje, gdje raste ono Tijelo nove ljudske obitelji koje već može pružiti neku sliku novog svijeta.“
Stoga je i sam ovozemni napredak, „ukoliko može pridonijeti boljem uređenju ljudskog društva, od velike je važnosti za Božje kraljevstvo“ (GS, 39).
Zaključak je istog Dokumenta sljedeći: “Kršćani... ne mogu ništa žarče željeti nego da što širogrudnije i uspješnije služe ljudima ovoga vremena. Stoga - prianjajući,  vjerno uz Evanđelje i služeći se njegovim silama,  povezani sa svima koji vole i gaje pravdu – prihvaćaju golem posao koji se ovdje na zemlji treba obaviti, a o kojemu trebaju dati račun onome koji će sve suditi u poslejdni dan“.
Kroz Advent čut ćemo proroka Izaiju koji je prorok,  i onoga prvoga, i ovoga završnog Adventa.
Danas slavimo prvu nedljelju Adventa.

• Ona nam u svojim porukama otkriva koji je smisao našega života i ukazuje na konačnu našu nadu.
• U njoj se spominjemo Kristovog prošlog dolaska među nas ljude i tako se pripravljamo na ovogodišnji Božić.
• Upravo je Božić-utjelovljena Riječ Božja, usadio u ljudska srca klicu mira i ljubavi.

I to je razlog zašto ići prema Gospodinu i zašto čekati konačni njegov dolazak.

34 nedjelja kroz godinu 2011-a

„U početku stvori Bog nebo i zemlju.
Zemlja je bila još pusta i prazna… Duh je Božji lebdio nad vodama..“ (Post 1, 2)
Čovječanstvu je, prema Bibliji, poznat početak stvorenog svijeta.

• Vidljiva je sila Duha Božjega koja lebdi nad prazninom i tamom.
• Lebdi nad vodom iz koje je jedino moguć život i njegov razvoj.

Kakva bi trebala biti sudbina stvorenoga svijeta na njegovom svršetku?
O tome Biblija uznemirujuće piše.

• Jedno je sigurno: Bog objavljuje Krista koji je Gospodar povijesti i Sudac ljudskog roda.
• Krist Veliki svećenik zasigurno stoji nad svemirom, upravo onako kako i svećenik stoji nad kruhom i vinom i kaže: „Ovo je moje tijelo..“
• Tu je kruh da se preobrazi u Tijelo Kristovo,  baš onako kako mi stojimo pred Kristom Gospodarom koji nas ima moć preobraziti.
• Ista je to snaga koja je stvarala svijet, ista je to vatra Duha Svetoga koja je zapalila apostole na Duhove.
• Ista će to biti snaga u preobrazbi svijeta o Kristovom drugom dolasku.

Veliki dio Božanske priče znamo, znamo i njen kraj.
Pavao u Poslanici Rimljanima kaže:“ Bog surađuje na dobro onih koji ljube Boga“  (8,28)
Krist je Gospodar povijesti, nje početak i njen kraj. ( Iv 1,1; 1 Kor 4,5)
Kako je krasno Adam uzviknuo dok je gledao svoju zaručnicu Evu: „Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega) (Post 2,23)

Crkva je Kristova Zaručnica i njegovo tijelo, jer u braku dvoje postaju jedno tijelo (Mt 19,5)
Tako nas Krist gleda i kaže: „Ovo je moje tijelo“.

• Posvuda se isčitava Kristova želja kako nas želi voditi prema vječnom zajedništvu svadbene večere.
• Njegovu želju ne smijemo podcijeniti i ne stići na Gozbu Kralja Jaganjca. Jer, On je zaručnik koji ičekuje svoju zaručnicu.

Strastvene su Kristove riječi kad govori svojim apostolima:“Svom sam dušom čeznuo ovu pashu blagovati s vama“. (Lk 22,15)
Računajmo i na to, da Isus ima moć dovesti nas na gozbu. On je Bog svemogući, sveznajući.

• Zašto bi inače postao čovjekom?
• Zašto bi krvario i umro?
• Zašto je uopće stvorio svijet?

U svim ovim događajima vidimo neizmjernu Ljubav. Ta nas ljubav, ne samo ljubi, nego i čeka i vodi prema konačnom Otkrivenju da se gledamo licem u lice.