Trideset treća nedjelja kroz godinu 2011-a

Na kraju liturgijske godine čujemo one biblijske tekstove koji govore o svršetku vremena.

• Ti su tekstovi jako tajanstveni, ponekad čudni i uznemirujući.
• Iskustvo povijesti spasenja tvrdi, da je Bog vjeran Savezu – Dogovoru kojeg je dogovorio s ljudima.
• On će jednog dana dokrajčiti sadašnje stanje i uspostaviti sasvim nove odnose između sebe i svoga stvorenja.

Bit će to za pravednike dan mira i spasenja, ali za bezbožnike i grešnike dan gnjeva i pustoši.
Nije moguće pomiriti kraljevstvo Božje i kraljevstvo sotone, svetost i grijeh.
Ne može se zaobići istina da je s Novim Zavjetom-Dogovorom došao i veliki zaokret povijesti i da se od tada nalazimo u posljednjim vremenima.

• S Isusom je Kraljevstvo Božje već prisutno i na tajanstven način raste među ljudima.
• I doći će dan kada će Kraljevstvo Božje zauvijek istisnuti kraljevstvo sotone.

Kada će se i kako će se to zbiti?
Ne znamo.
Neki tekstovi Novoga Zavjeta govore da je Dan Gospodnji  vremenski blizu.
Isus upozorava da to zna samo Otac.
Ali stav Crkve je Isusov stav: Biti budan.

• On je stvorio naš svijet i otkupio ga. to je zakonita činjenica.
• Veselje nad sadašnjošću nije dovoljno nama ljudima, mi se uvijek okrećemo naspram budućnosti.
• Naše postojanje mora imati cilj. Ono ima svoju nadu.

U Danteovoj „Božanskoj komediji“ na ulazu u pakao stoji rečenica: „Napustite svaku nadu vi koji ovamo ulazite.“
Pakao je beznađe.
Zato Sveti Pavao u poslanicama Rimljanima kaže: „Mi smo oslobođeni za nadu“

Duhovna obnova za Zajednice u Župi  u  mjesecu studenom -  2011.

Čim je, Bartimej koji je slijepac od rođenja,  čuo da je  tu Isus Nazarećanin, povika iza glasa: „Isuse, sine Davidov, smiluj mi se!“ Isus ga upita: „Što hoćeš od mene?“ „Učitelju“, zamoli slijepac, „učini da progledam!“
Isus mu reče: „Idi, vjera te je tvoja ozdravila.“
Odmah je progledao i uputio se njim.
Mi imamo oči, njima gledamo sve oko sebe, ali svoje lice ne možemo vidjeti bez ogledala.
Svi drugi mogu vidjeti naše lice mi ne.
Ispruži dlan, zamisli da imaš ogledalce u dlanu i da vidiš svaku poru na svome licu.
Ako je nešto na licu kvrgavo, odmah se trudimo to otklonit.
Ali to nam sada nije cilj.
Danas nam je cilj unutrašnje ogledalo staviti pred svoje unutrašnje lice, pred svoju dušu, pred svoje misli.

• Pogledamo li malo bolje ugledat ću tu puno svojih pogrešaka, kao na primjer: stalno mislim na sebe, vidim sebe kako lažem, vidim sebe kako sam sebičan,  kako sam ohol, kako prkosim, kako često loše riječi govorim…
• Nitko ne zna kako izgleda moje unutarnje lice, lice duše, osim mene i Boga.
• Ako svako jutro otklanjamo s lica neke kvrge i kvržice, moramo se zapitati kako ćemo otkloniti naše unutrašnje nedostatke?

Zato smo i danas tu da učimo: opraštati, popuštati, ljubiti, pomagati, moliti, ispovijedati se, pričešćivati se, biti sabran na Sv. Misi, poštovati starije i roditelji, učiti živjeti pošteno, ne krasti, ne lagati, biti dobar u školi, učiti….
Ako budemo radili na našem unutrašnjem izgledu, to će se znatno odraziti na naše vanjsko lice.
Ljudi dobre duše, uvijek imaju lijepo i blaženo lice.
Pitate zašto?
Pogledajte ovaj komadić crijepa. Svi znamo zašto služi cigla i crijep.

• Ovo je prvo bila zemlja.
• Onda samljeveni prah.
• Onda blato.
• Zatim mu odredimo debljinu širinu i dužinu.
• Tako oblikovana glina izlaže se temperaturi do 1000 stupnjeva.

I tek onda cigla i crijep mogu valjati.

• Što je s čovjekom?
• Što je s nama ovdje prisutnima?

Da opeku nismo oblikovali da bude glatka, i da smo je ostavili da bude sirova, ne bi mogla služiti svojoj svrsi.

• Da čovjeka ne oblikujemo, ne odgajamo, on bi bio sav kvrgav.
• Bio bi jako sirov.
• Bio bi neupotrebljiv.

I Bog i ljudi očekuju da prođemo životno oblikovanje, kako bi inače mogli podnijeti životne teškoće. Služiti svojoj svrsi, svome poslanju.
Pogledajte kako je Objava u Bibliji  predstavila Isusa Krista:„Ja sam pravi čokot, i Otac je moj vinogradar. Svaku lozu na meni koja ne rađa, on siječe, i svaku koja rod donosi, čisti da više roda donosi.“

32. nedjelja kroz godinu 2011.-a

U Bibliji nalazimo istinu da Bog stoji na početku ljudske povijest, da je  u njoj trajno prisutan i djeluje, da će je on i dovršiti.

• U toj stvoriteljskoj i povijesnoj prisutnosti istaknuto mjesto zauzima Isus Krist.
• On bijaše Riječ i sve je  po njoj  postalo.( Iv 1,3)

Zato je Isus Krist, Alfa i Omega. (Otk 22,13)
U Poslanici Solunjanima, Pavao povezuje "Dan Gospodnji" s Kristovim drugim dolaskom kada će suditi žive i mrtve.

• Sve ima svoje dovršenje u Kristu.
• Tada prestaje i vrijeme Crkve, koja kao putnica vodi Narod Božji u Kraljevstvo Oca ( Mt 25)
• Crkva snagom Duha, koji joj je dan, ostvaruje svoje plodove i ima pravo išekivati Pojavak Boga i Spasitelja Isusa Krista.

Temeljni stav Crkve putnice u ovom svijetu je stav Bdijenja.
Pavao navodi jasne činjenice:

• Krist je umro i uskrsnuo.
• Nakon njega i s njime, uskrsnut će svi ljudi.
• Naša je smrt samo prijelaz i preobrazba.

Evo tog Pavlovog teksta:
„Braćo, nećemo da budete u neznanju o onima koji su usnuli, da ne tugujete kao drugi koji nemaju nadu. Doista, ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, onda će Bog i one koji usnuše u Isusu, privesti zajedno s Njime (1 Sol 4 i 5)
Crkva, stoga čega svojega Zaručnika i ne smije zaspati, već mora biti kao „mudra djevica“ (Mt 25,1)
Ali, to čekanje Crkve nije pasivno stanje.

2. studenog 2011-a 

 „K tebi, Gospodine uzdižem dušu svoju“
„Odagnaj tjeskobe srca moga,
   iz bojazni mojih izbavi me!
Vidi nevolju moju i muku
   oprosti sve grijehe moje!
Čuvaj dušu moju i izbavi me..“ (Ps 25)
Psalmista ukazuje kako je život pun iznenađenja.

• Postoji tjeskoba i bol u srcu.
• Postoji bojazan koja tlapi čovjeka.
• Postoje nevolje i muke.
• Postoji žarka želja da netko oprosti grijehe.
• Postoji vapaj da netko očuva našu dušu i izbavi nas.

Sveti Ivan u knjizi Otkrivenja vidi Novi Božji svijet, u kojem taj netko, je objavljeni Bog po Isusu Kristu.

• Upravo taj Bog briše svaku suzu s naših očiju. Taj Bog čini sve novo.
• Taj Bog je Alfa i Omega, Početak i svršetak.

Naši mrtvi nisu mrtvi, samo su nam oduzeti, nedohvatljivi u riječi i našoj ljubavi.
Oni su samo malo prije nas pošli u smrt.
Na putu k pravom cilju stigli su malo dalje.
Naša nada u Božansko milosrđe u nama govori, oni su već blizu Boga.
Danas smo tu i molimo: Bože uzmi ih k sebi.
A onda neka mole za nas. Kako je divna ova neprestana izmjena ljubavi.
Danas te Gospodine molimo da prošlost ovih ljudi i naša prošlost ne budu teret krivnje, jer to je život unatrag.
Mi smo putnici prema tebi Gospodine i moramo živjeti za svoju budućnost, a ne putnici u prošlost.
Sveto pismo govori:  nema niti jednog čovjeka bez krivice i grijeha.

• Svatko se mora znati nositi sa svojom raspuklinom ili  nekom ranom zbog nepravde grijeha i znati se obračunati – osloboditi toga.
• Koliko god me pritiskali moji grijesi, moje krivice, moji promašaji, pokajanje ima snagu steći  Božansko milosrđe,   koje oprašta.
• Obraćenje i ispovijed je najljepši utješni dar čovjeku. Moj vječni vapaj: Čuvaj dušu moju.

Znam da si išao cariniku, grešnicima, napuštenima i pokazao veliku brigu i ljubav zaplašenoj duši.